Skip to main content

Savremeni trendovi i budućnost sistema za elektronsko učenje

By 29. March, 2017Broj 1

Snežana Laketa
OŠ „Vuk Karadžić”, Vlasenica

Rezime

Sistem za upravljanje elektronskim učenjem (Learning Management System – LMS) je softver za administraciju, dokumentovanje, praćenje i izveštavanje o procesu učenja, o korisnicima, događajima i resursima za učenje. Kvalitetna nastava podržana sistemom za upravljanje učenjem treba da sadrži sve didaktičke komponente nastavnog procesa, od toga kako pripremiti i prezentovati određeni obrazovni sadržaj do praćenja postignuća učenika. U ovom radu dat je kritički osvrt na primenu sistema za elektronsko učenje kao i preporuke kako ga usavršiti dopunjujući ga sistemima za neformalno, kolaborativno, socijalno učenje, ali i spremnošću nastavnika za stalnim stručnim usavršavanjem informatičkih veština.

Ključne reči: sistem za upravljanje  elektronskim učenjem.

Abstract

The system for managing electronic learning (Learning Management System – LMS) is a software for the administration, documentation, tracking and reporting on the learning process, users, events, and resources for learning. Quality teaching supported by a learning management system must have all didactic component of the process, from how to prepare and present with specific educational content to monitoring student achievement. This paper presents a critical review of the application of the system for e-learning as well as recommendations on how to improve it complementary systems for informal, collaborative, social learning, and the willingness of teachers to constantly improving IT professional skill.

Key words: Learning Management System.

1. Uvod

Na osnovu informacija iz rada Alana Taita: Reflections on Student Support in Open and Distance Learning (Tait, 2003) saznajemo da jedan od idejnih tvoraca dimenzije učenja na daljinu jeste Isak Pitman (Isaac Pitman, 1844). Naime, on je među prvima ispravljene radove učenika slao nazad poštom, tako da su učenici bez obzira što su odvojeni od nastavnika dobijali povratnu informaciju, koja je veoma bitna u učenju i koja ohrabruje. Sledeći ključni korak u istorijskom razvoju bio je otvaranje Univerziteta u Londonu 1858.godine tj. niza programa za eksterno učenje, što znači da studenti mogu da prate studije, a da nikada ne kroče u London. U poslednjih deset godina sistem za upravljanje elektronskim učenjem je intenzivnije u upotrebi, a samim tim na udaru je pozitivnih i negativnih kritika koje mogu sigurno pomoći da se ovaj sistem usavrši (neke od preporuka date su u ovom radu).

 

2. Definisanje pojmova

Prvobitna određenja e-učenje sagledavaju kao proces učenja tehnološki podržan korišćenjem računara, odnosno „učenje olakšano i podržano korišćenjem informacione i komunikacione tehnologije, spektar aktivnosti koje podržavaju učenje; u centru procesa e-učenja je sam proces učenja, a tehnološka rešenja samo su podrška”(WebGlossary, prema Bjekić, 2011). Pojam e-učenje  prema Dragani Bjekić (Bjekić, 2011) se koristi da označi raznovrsne procese, kakvi su učenje korišćenjem veba, učenje korišćenjem računara (zasnovano na mogućnostima računara), virtuelne učionice, digitalna kolaboracija, a prenos je obezbeđen preko interneta, intraneta  audio i video traka, satelitskog prenosa, interaktivne telelevizije ili kompakt diskova”(Kaplan, prema Bjekić, 2011).

Sistem za upravljanje elektronskim učenjem (Learning Management System – LMS) je softver za administraciju, dokumentovanje, praćenje i izveštavanje o procesu učenja, korisnicima, događajima, i resursima za učenje. Sistem za učenje, dakle, može pokrivati veliko područje od registracije novih korisnika, isporuke sadržaja, obezbeđenja efikasne komunikacije i saradnje, sigurnosnih propisa pa sve do automatizovane provere prezentovanih znanja (Krneta i dr., 2011). Na tržištu danas ima mnoštvo sistema za upravljanje učenjem, deo njih je komercijalan, a deo su besplatni softveri dostupni na internetu (Claroline, Moodle, Ilias).

 

3. Kritički osvrt

Sistem obrazovanja je uvek meta kritike, ali na to ne treba gledati kao na negativnu pojavu, već na razvijajuću, na pojavu koja podstiče na kreiranje nastavnih planova i programa koji su prilagođeni savremenim potrebama pojedinca u društvu. Isto tako kritikovanje sadašnjeg sistema za elektronsko učenje može samo doprineti usavršavanju i napretku u ovoj oblasti. Neke od kritika su posledica nedovoljne informisanosti o sistemu za elektronsko učenje:

-neinformisanost o arhitekturi LMS-a -tvrdnja da je laž da LMS nije samo baza podataka. Sastavni deo LMS-a jeste baza podataka, ali njegova arhitektura sadrži i ostale elemente: aplikativni sloj (sistem za kolaborativni rad: forumi, chat, e-mail) i veb server koji omogućava komunikaciju korisnika i LMS sistema preko internet pretraživača.

-neinformisanost o ključnoj ulozi LMS-a gde kritičar (Hart, 2010) navodi praćenje i izveštavanje kao ključno obeležje LMS-a i predlaže Google Analytics  koji je jednostavniji i finansijski efikasniji način praćenja i izveštavanja. Međutim, osnovne funkcije Google Analytics-a jesu: praćenje poseta sajta, koliko su vremena posetioci proveli na svakom delu staze i kako su koristili sadržaj, a sve sa ciljem da se unapredi marketing tj. da se uvidi šta je to što korisnike  najviše interesuje, te da se u tom smeru usavršava ponuda sajta. Nasuprot tome osnovne funkcije LMS su učenje i  podučavanje.

Komentar Dan Pontefract-a, napisan aprila 2009.godine u postu Samostalni LMS je mrtav glasi : „One organizacije (i javne obrazovne institucije), koje su odane sopstvenom samostalnom LMS-u kao načinu na koji isporučuju kurseve i e-učenje apsolutno propuštaju suštinu, te takav način nije opravdan. Korisnicima sopstvenog samostalnog LMS-a u okviru organizacija niko ne može da zabrani da znanje koje steknu u tom zatvorenom sistemu učenja ne mogu da prošire i sa dodatnim informacijama do kojih dođu bilo istražujući interenet, koristeći socijalne mreže, čitajući knjige ili časopise koji se bave srodnom tematikom. I u tradicionalnoj nastavi koja ima tačno utvrđen nastavni plan i program koji se mora poštovati dozvoljeno je da učenici koji su posebno zainteresovani ili talentovani za neku oblast istražuju dodatno više i dublje  temu koja ih interesuje.

Treba biti fleksibilan i lako prihvatiti raznovrsne izvore znanja, bilo da su oni formalini ili neformalni, s tim što treba biti kritički orijentisan pri prijemu informacija i odabrati kvalitetna znanja (poštovati standarde znanja) koja nam opet mogu ponuditi sistemi za e-učenje koji su prošli standardizaciju (danas su u upotrebi standardi ADL SCORM Run-Time Enironment i IEEE LTSA) .

Dan Pontefract savetuje:„Bilo da ste u privatnim ili javnim organizacijama početi najpre sa sistemom kolaboracije, a ne sa sistemom za učenje, i tako razvijati.” Ovaj predlog jeste dobar, ali ne treba biti isključiv sa kojim sistemom početi, već integrisati sve pozitivne karakteristike i sistema kolaboracije i sistema za učenje u jedinstvenu celinu.

U socijalnoj interakciji korisnici sve više razmenjuju resurse za učenje, kao i svoje ideje i mišljenja, putem diskusija, prezentacija, blogova i sličnih alata u tu svrhu (primer Socialtext 5.0 i socijalni intranet). Tim Holt predlaže da facebook možemo iskoristiti u edukativne svrhe, koriščćenjem edukativnih igrica (Holt, 2010). Facebook već podržava edukativne igre – npr. igra slagalica, u njoj svako dobije određeni broj bodova, igru deli sa prijateljima, a to treba iskoristiti i povezati sa LMS-om. Ono po čemu je LMS bolji od učenja putem socijalnih mreža jeste postojanje standarda znanja koje treba da usvoji polaznik određenog kursa (SCORM-paketi); to znanje je sistematizovano u jedinstvenu celinu. Kvalitetna nastava podržana sistemom za upravljanje učenjem treba da sadrži sve didaktičke komponente nastavnog procesa, od toga kako pripremiti i prezentovati određeni obrazovni sadržaj do praćenja postignuća učenika. Nekim istraživanjima je utvrđeno (prema Saračević, 2011) da:

  • 60% sadašnjih LMS-a, imaju praćenje postignuća svojih korisnika,
  • a 38% daje pravovremenu povratnu informaciju i imaju određeni plan za povećanje uspešnosti.

Još jedna prednost sistema za elektronsko učenje u odnosu na tradicionalno učenje jeste smanjenje troškova obuke zaposlenih u firmama (dnevnice, putni troškovi). Ovo možemo potvditi rezultatima istraživanja koje je sproveo portal „Moj posao” (Hrvatska) u 2005. godini. „Pokazalo je da 89% poslodavaca smatra e-learning atraktivnom opcijom za učenje. Stav poslodavaca prema tvrdnji kako je ulaganje u profesionalno obrazovanje svojih zaposlenika najisplativije ulaganje, pokazuju sljedeći podaci: u potpunosti se slaže 36% ispitanika, 44% se slaže, 18% donekle se slaže, te svega 2% se niti slaže niti ne slaže” (Kralj, 2006).

 

4. Odnos jačine mreže (network) i jačine hijerarhije

Na Slici 1. vidimo kombinacije jačine mreže i jačine hijererhije. Harold Jarche (2012) preporučuje kombinaciju jake mreže i labave hijerarhije (učenici su ti koji određuju sadržaje učenja) kao dobitne kombinacije. Da li je predložena kombinacija i najbolja zavisi od samog stila rukovođenja nastavnim procesom.

Slika 1. Jačina hijerarhije i jačina mreže (preuzeta sa sajta http://www.jarche.com/)

5. Realni (savremeni) problem korišćenja LMS-a

Realni problem korišćenja LMS-a, do skoro, jeste bio da većina škola nije imala potrebne tehničke uslove za razvoj kvalitetnog sistema za elektronsko učenje. Ovaj problem je uspešno rešen u Republici Srpskoj realizacijom projekta Dositej eUčenje po modelu 1:1 u osnovnim školama. Tokom prve fаze reаlizаcije projektа u 2012. godini opremljeno je 65 osnovnih školа u Republici Srpskoj. Škole su dobile opremu i rаčunаre zа korišćenje u nаstаvi i lаptop računare zа nаstаvnike. Opremljeno je 408 e-učionicа, odnosno isporučeno je 10.200 rаčunаrа zа učenike. Drugi problem jeste nedovoljna informisanost nastavnika o prednostima korišćenja LMS u nastavi ili kao dopune tradicionalnom sistemu školstva. Treći problem jeste nedovoljna stručnost nastavnika da koriste sistem za elektronsko učenje. Ovo potvrđuju i rezultati istraživanja: „Pitanje trenutne spremnosti nastavnika za uvođenje i primenu E-učenja u nastavni proces dalo je kao rezultat nespremnost većine nastavnika i to je 70,7% ispitanika, dok bi samo 22,3% nastavnika bilo sposobno da od naredne šlolske godine uvede i primenjuje E-učenje u svojoj nastavi”(Božić i Krneta, 2011).

Ohrabrujuće jeste, prema rezultatima istraživanja Solaković i Stanković (2012), da prosvetni radnici nа tvrdnju „Dа li biste koristili didаktičke mаterijаle sа obrаzovnog veb portаlа zа pripremаnje i reаlizаciju nаstаve?“ (indeks skаlne vrednosti 4,90) 90,00 % nаstаvnikа/profesorа rаzredne nаstаve izjаsnilo se dа bi koristilo didаktičke mаterijаle sа obrаzovnog veb portаlа zа pripremаnje i reаlizаciju nаstаve. I ostali rezultati istraživanja iz ove oblasti, kao što su spremnost nastavnika da primenjuju savremene informatičke tehnike, jesu pozitivni, što nam ukazuje da treći problem neodvoljna stručnost nastavnika da koriste sistem za elektronsko učenje može biti rešen jer postoji zainteresovanosti i spremnost nastavnika da se stručno usavršavaju. U okviru projekta Dositej nаkon isporuke opreme i računara orgаnizovаnа je obukа nаstаvnika zа korišćenje ove opreme u nаstаvi.

 

6. Budućnost LMS-a i preporuke za poboljšanje

 Zanimljiva jeste vizija budućnosti za 2020.godinu Dražena Jurmana (Jurman, 2004) koji smatra da će e-learning zameniti h-learning „korištenje holograma, koji bi stvarao simulacije slične stvarnom životu. One opremaju pojedinca s konkretnim znanjem koje će u stvarnom životu mnogo bolje iskoristiti od teorije. Osim za učenje, hologrami će umjetnost učiniti interaktivnom. Slike i instalacije moći ćemo personalizirati po željama, te će time svatko od nas zapravo biti umjetnik” (Jurman, 2004).

Navešćemo  neke karakteristike koje treba da ima LMS sa aspekta savremenih trendova, te šta treba poboljšati:

  • što veća prilagodljivost (modularnost) LMS sistema ;
  • sistem treba da omogući spajanje sadržaja iz različitih izvora i sistema;
  • voditi računa o socijalnoj komponenti ( razviti sistem korisničke podrške)da se pojedinac ne bi osećao usamljeno, što može biti jedan od razloga  odustajanja od učenja;
  • integracija formalnih i neformalnih vidova učenja;
  • sistem treba da omogući ponovnu upotrebljivost sadržaja;
  • omogućiti veb pristup svakom zainteresovanom korisniku i podršku za mobilni pristup (Smart Phone);
  • sadržaje koji se nude korisnicima standardizovati, sistematizovati;
  • ponuditi sadržaje koji razvijaju veštinu ličnim upravljanjem znanjem, tj. da uz što manji utrošak vremena savladamo i naučimo neophodne pojmove (Hart, 2012) ;
  • obezbediti što veću jednostavnost u korišćenju, pretražiavnju sadržaja;
  • sistem treba da bude personalizovan, tačnije da uvažava različite stilove učenja, interesovanja;
  • povezanost sa repozitorijumima (objektima učenja).

Potrebno je iskoristiti sve pozitivne resurse koje nam današnji sistemi za elektornsko učenje nude, dopunjujući ih sistemima za neformalno, kolaborativno, socijalno učenje, ali treba iskoristiti i spremnost prosvetnih radnika da se stručno usavršavaju iz oblasti informatičke pismenosti (koja je jedna od ključnih kompetencija nastavnika današnjice i nastavnika budućnosti), jer ljudski faktor je taj koji je presudan u svim oblastima života, a posebno u (e)učenju.

 

7. Literatura

  1. Bjekić, D. (2011). Uvod u psihologiju e-učenja i e-nastave, preuzeto 14. aprila 2012, iz e-knjige sa stranice http://e-lab.tfc.kg.ac.rs/moodle/mod/book/view.php?id=10522 .
  2. Božić, Lj. i Krneta, R. (2011). Istraživanje o stavovima i spremnosti nastavnika za uvođenje e-učenja u srednje stručne škole, Zbornik radova Tehnički fakultet u Čačaku, 466-471.
  3. Jarche, H. (2012). Loose Hierarchies, preuzeto 14. aprila 2012, iz Strong Networks, sa stranice http://www.jarche.com/.
  4. Jurman, D. (2004). Teohnologije budućnosti, preuzeto 14. aprila 2012, sa stranice http://www.djurman.com/best/future/dj_off_futuretech.htm.
  5. Kralj, L. (2006). Spremnost Hrvatske za e-learning – kakav je potencijal hrvatskog školstva za e-learning, preuzeto 15. aprila 2012, iz Edupoint VI / ISSN 1333-5987, sa stranice http://edupoint.carnet.hr/casopis/46/clanci/2.html.
  6. Krneta, R., Brković, M., Milošević, M. (2011). Sistemi za upravljanje elektronskim učenje,. Čačak: Tehnički fakultet.
  7. Hart, J. (2010). What is the future of the LMS? preuzeto 15. aprila 2012, sa stranice http://janeknight.typepad.com/socialmedia/2010/05/what-is-the-future-of-the-lms.html .
  8. Hart, J. (2012). Personal Knowledge Management, preuzeto 14. aprila 2012, sa stranice http://sociallearningcentre.co.uk/personal-knowledge-management,
  9. Holt, T. (2010). Facebook vs The LMS: preuzeto 14. aprila 2012, iz Can Someone explain this to me? sa stranice http://blogoehlert.typepad.com/eclippings/2010/03/facebook-vs-the-lms-can-someone-explain-this-to-me.html.
  10. Saračević, i dr. (2011). Unapređenje obrazovanja, informisanosti i komunikacije zaposlenih u agrobiznis sektoru i način realizacije primenom LCMS-a, Naučna konferencija Agrobiznis 2011, Univerzitet u Novom Pazaru.
  11. Solaković, I. i Stanković, D. (2012). Značaj veb portala kao izvora didaktičkog materijala za pripremu i realizaciju nastave, Bijeljina: Centar za obrazovnu tehnologiju Republike Srpske.
  12. 12. Tait, A. (2003). Reflections on Student Support in Open and Distance Learning, Editorial,Vol. 4, No. 1.

Leave a Reply